EU pokreće najveću digitalnu revoluciju od interneta. Svoju osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i ostale dokumente možete spremiti na telefon.

Počinje promjena koja će utjecati na gotovo svakog stanovnika Europske unije. Do kraja 2026. države članice trebale bi ponuditi europski digitalni novčanik u kojem ljudi mogu pohraniti svoj digitalni identitet, vozačku dozvolu, obrazovnu potvrdu ili druge službene dokumente. Ovo nije samo još jedna aplikacija na telefonu. Stvara se novi tehnološki standard koji će povezati vlasti, banke, sveučilišta i privatne usluge diljem Europe.

Na društvenim mrežama kruže mnoge pretjerane tvrdnje o projektu. Ali europski digitalni novčanik nije povratak Covid certifikata ili obvezni QR kod bez kojeg neće biti moguće funkcionirati. Stvarnost je manje dramatična, ali tehnološki je možda čak i zanimljivija.

To nije jedinstvena europska baza podataka svih građana

Europski digitalni novčanik, poznat kao EU digitalni identitet Wallet ili skraćeno EUDI Wallet, trebalo bi raditi slično kao Apple Wallet ili Google WalletRazlika je u tome što neće pohranjivati ​​samo platne kartice, avionske karte ili ulaznice, već i službeno ovjerene digitalne dokumente.

To ne znači da će Europska unija stvoriti jedinstvenu središnju bazu podataka u kojoj će se pohranjivati ​​svi podaci o građanima. Pojedinačne dokumente i dalje će izdavati nadležne države, tijela, škole, banke ili druge pouzdane institucije. Novčanik na telefonu služit će kao sigurno mjesto s kojeg će korisnik predočiti određeni digitalni certifikat.

Svaki dokument bit će kriptografski potpisan od strane izdavatelja, što će banci, tijelu vlasti ili drugoj službi omogućiti provjeru je li dokument doista izdala ovlaštena institucija i nije li mijenjan.

Konec fotografiranje vaše osobne iskaznice

Jedna od najvećih praktičnih promjena bit će način na koji se ljudi identificiraju na internetu. Danas je uobičajeno da banka, osiguravajuća kuća, operater ili neka druga usluga zatraži fotografiju osobne iskaznice. Kopija dokumenta tada može ostati pohranjena na poslužiteljima tvrtke, često zajedno s imenom, adresom, datumom rođenja, fotografijom i brojem dokumenta.

Europski digitalni identitet namijenjen je zamjeni ovog postupka prijenosom digitalno potpisanih podataka. Korisnik će u aplikaciji vidjeti koje informacije usluga zahtijeva, a zatim potvrditi njihov prijenos.

Protivna strana ne mora primiti fotografiju cijelog dokumenta. Primit će samo provjerene podatke potrebne za konkretnu situaciju. Istovremeno će moći automatski provjeriti da informacije dolaze iz pouzdanog izvora.

Najvažnija tehnologija omogućit će vam skrivanje većine podataka

S tehnološkog gledišta, jedna od najzanimljivijih značajki je ono što je poznato kao selektivno dijeljenje podataka. To znači da korisnik ne mora predati cijeli dokument ako usluga treba provjeriti samo jednu određenu činjenicu.

Tipičan primjer je provjera dobi. Prilikom kupnje alkohola, pristupa web stranici za odrasle ili korištenja nekih usluga nije potrebno znati puno ime, adresu ili točan datum rođenja. Dovoljno je potvrditi da je osoba starija od 18 godina. Digitalni novčanik tada može poslati samo kriptografski provjeren odgovor: Korisnik ispunjava potrebnu dobnu granicu. Usluga ne mora saznati tko je točno korisnik, gdje živi ili kada je rođen. Ovo načelo ima za cilj smanjiti količinu osobnih podataka koje ljudi daju privatnim tvrtkama.

Provjera dobi treba biti odvojena od cijelog identiteta

Europska unija također priprema zajednički sustav za provjeru digitalnog doba. Namjera je da bude tehnički kompatibilan s budućim europskim novčanikom, ali mu cilj nije otkriti cijeli identitet korisnika.

Online usluga može dobiti potvrdu da je osoba prešla određenu dobnu granicu bez primanja njezinih potpunih osobnih podataka. U praksi ne bi trebalo biti potrebno poslati operateru web stranice fotografiju njezine osobne iskaznice ili napraviti kopiju dokumenta.

Ovdje će se odlučivati ​​o najvažnijim tehničkim detaljima. Sustav mora biti dizajniran na način da pojedinačne web stranice ne mogu pratiti korisnika na internetu ili povezati njegovu aktivnost na različitim uslugama na temelju dostavljene potvrde.

Što će se moći pohraniti u digitalni novčanik?

Europski novčanik nije samo digitalni identitet. Trebao bi postupno podržavati različite vrste elektronički provjerenih dokumenata i certifikata.

• podaci o digitalnoj identifikaciji,
• vozačka dozvola,
• dokaz o starosti,
• diplome i potvrde o obrazovanju,
• stručne kvalifikacije i certifikati,
• elektronički potpisi,
• službene potvrde i drugi digitalni dokumenti.

Konkretna ponuda razlikovat će se ovisno o državi i o tome koje institucije počinju izdavati svoje dokumente u digitalnom obliku.

Digitalni dokument mora funkcionirati preko granica

Glavni razlog za stvaranje zajedničkog europskog standarda je prekogranična primjenjivost. Digitalni dokument izdan u jednoj državi članici trebao bi biti tehnički provjerljiv i u drugoj zemlji Europske unije.

Češki ili slovački državljanin tako bi mogao dokazati svoj identitet stranom državljaninu putem telefona.ance, sveučilište, ured ili druga služba. Sustav mora znati koja je institucija izdala dokument, je li pouzdan i jesu li dostavljeni podaci promijenjeni.

Zato EU ne stvara samo jednu specifičnu aplikaciju. Stvara zajedničku arhitekturu, sigurnosna pravila, formate dokumenata i popis pouzdanih izdavatelja koje bi svi kompatibilni novčanici trebali razumjeti.

Kako će se odvijati provjera identiteta?

Na primjer, korisnik otvara web stranicu banke koja treba potvrditi njegov identitet. QR kod ili neka druga metoda povezivanja s digitalnim novčanikom na telefonu pojavljuje se na zaslonu. Aplikacija zatim prikazuje koje podatke banka zahtijeva. To može uključivati ​​ime, datum rođenja i adresu. Korisnik potvrđuje prijenos pomoću PIN koda, otiska prsta ili prepoznavanja lica.

Novčanik stvara digitalno potpisan odgovor i šalje samo odobrene podatke. Banka zatim provjerava potpise i valjanost dostavljenih dokumenata. QR kod u ovom slučaju nije sam identitet niti dozvola za život u svakodnevnom životu. Služi samo kao tehničko sredstvo za sigurno povezivanje telefona s određenom uslugom.

Biometrija može zaštititi zahtjev, ali ga ne mora poslati u EU

Možete koristiti telefon za otključavanje novčanika Face ID, otisak prsta ili drugi oblik biometrijske sigurnosti. Međutim, to ne znači da će se lice ili otisci prstiju automatski pohranjivati ​​u središnju europsku bazu podataka.

U tipičnom scenariju, biometrija samo lokalno provjerava koristi li aplikaciju ovlašteni vlasnik uređaja. Funkcionira slično otključavanju telefona ili potvrđivanju mobilnog plaćanja. Također je potrebno razlikovati biometrijski otključavanje telefona od biometrijskih podataka sadržanih u nekim službenim dokumentima. To su dvije različite stvari, i tehnički i pravno.

Korištenje novčanika treba biti dobrovoljno

Države članice su obvezne ponuditi digitalni novčanik građanima. Međutim, to ne znači da su svi obvezni instalirati ga. Odabrana tijela i neki privatni subjekti morat će podržati europski digitalni identitet kao jednu od metoda autentifikacije. Obveza usvajanja ovog standarda stoga je prvenstveno na pružateljima usluga.

Ključno pitanje bit će hoće li druge metode provjere ostati dostupne u praksi. Digitalni novčanik može formalno biti dobrovoljan, ali ako postane jedina prikladna opcija, mogao bi postojati neizravni pritisak da se koristi. To još nije tehnička činjenica, već legitimna zabrinutost koju će trebati pratiti kako se sustav bude implementirao.

Najveći rizik je povezivanje previše usluga

Sama tehnologija može poboljšati privatnost. Umjesto potpune kopije osobne iskaznice, dostupna je samo miniIstovremeno se stvara alat koji se može koristiti u komunikaciji s vlastima, bankama, školama i internetskim servisima.

Ako je sustav loše osmišljen, mogao bi postojati rizik praćenja jednog korisnika na različitim uslugama. Stoga će biti važno da svaka provjera koristi zasebne identifikatore i da pojedinačne tvrtke ne mogu lako otkriti gdje je osoba koristila svoj novčanik. Drugi rizik je takozvani zahtjev za prekomjernim podacima. Usluga može zahtijevati više informacija nego što joj je zapravo potrebno za rad. Stoga korisniku mora uvijek biti jasno što se dijeli, s kim se dijeli i zašto se traže određeni podaci.

Što se događa ako izgubite telefon?

Digitalni identitet na mobilnom uređaju morat će imati mehanizam za poništavanje i obnovu. Ako korisnik izgubi svoj uređaj, mora biti moguće blokirati novčanik, a zatim ga prenijeti ili ponovno aktivirati na novom telefonu.

Gubitak telefona ne bi trebao automatski značiti gubitak identiteta. Dokumente i dalje izdaju nadležne institucije, a kompromitirani novčanik mora se moći opozvati, baš kao i izgubljena platna kartica ili certifikat.

Osiguravanje sigurnosnih kopija također će biti ključno. Previše jednostavno cloudSigurnosna kopija mogla bi oslabiti zaštitu cijelog sustava. S druge strane, previše kompliciran oporavak mogao bi korisnicima onemogućiti pristup dokumentima na dugo vremena nakon gubitka uređaja.

Ovo nije o povratu Covid certifikata

Covid certifikati i europski digitalni novčanik na prvi pogled mogu izgledati slično, jer oba sustava rade s digitalno potpisanim podacima i ponekad koriste QR kodove. Međutim, tehnički to nije isti projekt.

Covid certifikat potvrdio je ograničene zdravstvene podatke za određenu svrhu. Europski digitalni novčanik je opća infrastruktura dizajnirana za različite vrste identiteta, dokumenata i elektroničkih certifikata.

Iste tehnološke tvrtke mogu raditi na nekim dijelovima projekata, a oba sustava mogu koristiti sličnu kriptografiju ili principe interoperabilnosti. Ali to samo po sebi ne znači da se radi o istoj bazi podataka ili nastavku Covid sustava pod drugim imenom.

Europa se suočava s velikom tehnološkom promjenom

Europski digitalni identitet neće biti revolucija jer će ljudi dobiti još jednu aplikaciju. Bitno je stvaranje zajedničkog standarda prema kojem će vlasti, banke, sveučilišta i privatne tvrtke moći izdavati i provjeravati digitalne dokumente diljem Europske unije.

Idealno bi bilo da ne bude potrebe za fotografiranjem osobnih iskaznica, slanjem njihovih kopija e-poštom i otkrivanjem više podataka nego što je potrebno pri svakoj provjeri. Korisnik će moći proslijediti samo određene informacije, a druga strana će provjeriti njihovu autentičnost pomoću kriptografije.

Hoće li europski digitalni novčanik postati siguran i koristan alat ili još jedan izvor zabrinutosti za privatnost neće odlučiti sam QR kod. Odlučit će način njegove implementacije, sigurnost aplikacija, pravila za privatne tvrtke i hoće li ljudi zapravo odlučivati ​​o svakom podatku koji dijele. Jedno je sigurno: tijekom sljedećih nekoliko godina način na koji ljudi u Europi dokazuju svoj identitet na internetu i u svakodnevnom životu temeljno će se promijeniti.